Aktualni Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacija do 2027. godine (na snazi od 2023.) prepoznaje LGBTIQ osobe kao ranjive skupine u društvu, pri čemu se jasno nastavlja na konkretni korpus smjernica i preporuka Europske unije.
Radi se, prvenstveno, o dvije direktive Europske komisije. Prva koja propisuje po kojim osnovama se zabranjuje diskriminacija, a što načelno uključuje i LGBTIQ učenike_ice te druga, koja zabranjuje diskriminaciju u radnom postupanju, a što uključuje i LGBTIQ djelatnike_ice.
Osim toga, Nacionalni plan se poziva i na europsku Strategiju LGBTIQ jednakosti za razdoblje od 2020. do 2025. koja jasno prepoznaje obrazovanje kao društvenu dimenziju u kojoj je potrebno raditi na smanjivanju diskriminacije LGBTIQ osoba.
U izvještajima o provedbi Nacionalnog plana, Ured za ljudska prava i nacionalne manjine kao glavni koordinator provedbe plana, redovito izvještava o aktivnostima koje su vezane za zaštitu LGBTIQ prava.
Iz izvješća se tako može pročitati kako Ured nadležnim europskim tijelima dostavlja redovita izvješća o provedbi europskih direktiva i smjernica ali i sudjeluje u radnim skupinama na razini Europske unije. Primjerice, u Odboru stručnjaka za seksualnu orijentaciju, rodni identitet i izražavanje te spolne karakteristike ili u izradi Nacrta nove Strategije LGBTIQ ravnopravnosti za razdoblje od 2027. do 2032.
Međutim, doista nije jasno o čemu točno nadležni Ured izvještava europska tijela i na temelju kojih uvida sudjeluje u nadnacionalnim intervencijama suzbijanja LGBTIQ diskriminacije u širem smislu, a pogotovo ne o diskriminaciji u obrazovanju.
Gore opisane aktivnosti su jedine aktivnosti Ureda vezane za LGBTIQ teme, uz iznimku najave objave letka za LGBTQ mlade u dobi od 15 do 22 godina. Ured tako navodi kako će se u sklopu cilja “rane prevencije diskriminacije LGBTIQ osoba” mladima savjetovati gdje i kako potražiti psihološku pomoć uslijed nepovoljnih emocionalnih reakcija na društveno neprihvaćanje.
Činjenica da nadležni državni ured spomenutu psihološku pomoć LGBTIQ osobama koje su doživjele diskriminaciju – predviđa kao intervenciju u području rane prevencije diskriminacije je sama po sebi zabrinjavajuća i indikativna za stanje informiranosti i stručnih kompetencija ureda kada su u pitanju LGBTIQ prava.
Iako je najavljeno da će letak za ove svrhe biti dostupan online i distribuiran udrugama civilnog društva, nije ga bilo moguće pronaći. Dodatno, dok su gore opisane aktivnosti izvještavanja i sudjelovanja navedene u izvještaju za 2024. godinu, izvještaj za 2023. godinu ni ne navodi LGBTIQ skupine.
Akcijski planovi provedbe Nacionalnog plana za 2025. godinu uključuju i LGBTIQ osobe u kontekstu edukacija za službenike u javnim službama i edukacija o diskriminaciji na tržištu rada i poslovnim zajednicama. Diskriminacija u obrazovnom sustavu se ni ovdje ne spominje.
No posebno zabrinjava što Nacionalni plan, unatoč nominalnom povezivanju s direktivama i smjernicama EU, pitanje LGBTIQ zaštite i prava u obrazovanju gotovo da i ne artikulira. Iako se u domeni pravičnosti obrazovanja među ranjivim skupinama spominju “učenici/studenti koji pripadaju manjinskim seksualnim skupinama”, detaljnije obrazloženje društvenih mehanizama koji dovode do takve ranjivosti, kao i intervencija koje se mogu poduzeti, ipak izostaju.
Nije jasno ni što se zapravo podrazumijeva pod pojmom manjinske seksualne skupine niti uključuje li on i ranjivosti na temelju rodnog identiteta.
Pregled zapisnika sastanaka radnih skupina, kao i izvješća o provedenom javnom savjetovanju, ukazuje na dobro poznati proces svima koji se u našli u zagovaračkoj ulozi LGBTIQ prava: nominalno prihvaćanje uključivanja LGBTIQ prava ali odugovlačenje s uključivanjem u konkretne planove, isključivanje tih prava u procesu konkretiziranje planova i opravdavanje s pomanjkanjem sredstava da bi se obuhvatile sve ranjive skupine te, konačno, smještanje cjelovitog adresiranja LGBTIQ prava u kategoriju “drugih ranjivih skupina” bez značajnih planova i alociranih sredstava, a posebno ne u kontekstu obrazovanja.
Posebno je znakovit odgovor Ministarstva pravosuđa i uprave upućen tijekom javnog savjetovanja nacrta Nacionalnog plana. Na opravdano ukazivanje udruga da dokument preuzima smjernice i direktive Europske unije po pitanju LGBTIQ prava i diskriminacija ali da se one ne prelijevaju u planirane aktivnosti, Ministarstvo odgovara kako je to točno ali da nisu obvezni preuzeti sve smjernice te su ih dužni prilagoditi “nacionalnom kontekstu”.
Čini se, barem zasad, da se u tom nacionalnu kontekstu obrazovne politike još uvijek distanciraju od potreba LGBTIQ učenika_ica (a i djelatnika_ica) i suočavanja s činjenicom da diskriminacija i marginalizacija u školama bitno narušavaju pravo LGBTIQ učenika_ica na pristup obrazovanju – onog prava kojeg im i sama država nacionalnim zakonodavstvom načelno jamči.