Naš angažman koji stoji u pozadini ove platforme dolazi iz prepoznavanja iskustava i potreba mladih s kojima smo svakodnevno u interakciji. Naš cilj je potaknuti promjene u srednjim školama u Splitu, jer iz prve ruke vidimo da se LGBTIQ učenici_ice često ne osjećaju dobro u školama i od njih se udaljavaju. Želimo da škole budu sigurna i poticajna mjesta od kojih ne moraju bježati.
U tome se odgovorno služimo znanstvenim istraživanjima i stručnim preporukama.
Kritični smo i skeptični prema shvaćanju uključivosti kao “tehničkog problema” koji se može riješiti isključivo planovima, strategijama, tijelima i obvezujućim mjerama. Iako opetovano na njih upućujemo i zagovaramo njihovu bolju primjenu, smatramo da je važno razumjeti da se radi tek o alatima uključivosti koji ne govore puno o samoj etičkoj srži uključivosti škola. Ti alati su za nas nesavršeni i nužno traže promjene “odozdo”. Da bi se ozračje neke škole doista počelo mijenjati, smatramo da treba početi od razumijevanja škola kao institucija koje neminovno preslikavaju i stvaraju društvene nejednakosti i hijerarhije.
Škole ne vidimo kao prostore izdvojene iz društva, već prostore koji su uronjeni u društvo. Smatramo da je to prilika za pozitivno djelovanje, a ne pasivno isključivanje.
Obrazovni sustavi se sve češće razumijevaju kao sustavi usluga obrazovanja. U ovoj perspektivi, obrazovanje postaje transakcijsko, a nastavnici_ice pružatelji usluga. Smatramo da roditeljski pritisci na ideološke intervencije u nastavne sadržaje njeguju upravo obrazac ponašanja nezadovoljnih kupaca. Protivimo se prihvaćanju takve dinamike jer ona narušava srž autonomije obrazovnih struka. Pozivamo na perspektivu u kojoj su roditelji konstruktivno i svrhovito uključeni u škole, a ne kroz brisanje LGBTIQ povijesti i sadašnjosti.
Smatramo da ideja jednakosti u školama, iako najčešće dobronamjerna, maskira stvarne probleme i zatvara prostor za djelovanje. Učenici_ice ne mogu biti svi jednaki, niti ih je sve moguće jednako tretirati. Umjesto jednakosti, zalažemo se za perspektivu pravičnosti koja prepoznaje da učenici_ice ne ulaze u obrazovni sustav s istih početnih pozicija i da je različitost iskustava, identiteta i afiniteta pozitivna za škole i učenike_ice.
Rad prema uključivim i pravičnim školama često zahtijeva i revidiranje postojećih pedagoških strategija u svjetlu potreba LGBTIQ učenika_ica.
Svjesni smo da se u školskom prostoru to otvara pitanje treba li seksualni i rodni identitet posebno naglašavati ili ga tretirati kao nešto što je naprosto dio šire ljudske raznolikosti? Obje strategije mogu imati pozitivne i negativne posljedice.
Razumijemo da ne postoji univerzalno primjenjiv recept za sve škole te da pedagoške strategije mogu ovisiti o specifičnostima školskog ozračja. No, ujedno je potrebno i naglasiti da te iste specifičnosti ne bi trebale poslužiti kao izgovor za izbjegavanje unaprjeđenja uključivog školskog ozračja.