Školski sam djelatnik/ica i želim podržati LGBTIQ učenike/ice

Škola kao dobro mjesto za sve

U istraživanjima obrazovanja i zagovaračkim nastojanjima da se škole učini što pravednijim institucijama, brojni su koncepti koji taj cilj nastoje obuhvatiti. Među najpopularnijima je koncept uključive škole koji je u Hrvatskoj snažnije saživio u praksi s ulaskom u Europsku uniju i svojevrsne europeizacije obrazovnog sustava. 

NIŠTA ISPOD KLUPE također koristi uključivost kao zagovaračku i konstruktivnu smjernicu, ali i kao dio šire ideje škole kao dobrog mjesta za sve. 

Zagovaranje za pravednije škole i pozitivnu vidljivost LGBTIQ identiteta najčešće polazi iz tzv. perspektive “odozgo prema dolje” i pokreće se s pitanjem Kako osigurati da se postojeći korpusi zakona, smjernica i preporuka primjenjuju u praksi? te Kako potaknuti institucije da na temelju toga naprave potreban iskorak da bi se odgovorilo na potrebe LGBTIQ učenika_ica?

Ovo su i naše niti vodilje. Ali, kroz ideju škole kao dobrog mjesta za sve polazimo i iz perspektive “odozdo prema gore”. Ona počinje s perspektivama i osjećajima sadašnjih i nekadašnjih LGBTIQ učenika_ica. 

Učenici_ice koje smo susreli u radu u istraživanjima LGBT Centra su hrabre, kreativne i znatiželjne osobe ali i osobe koje od škole često zaziru na ponešto drugačije i dublje načine od prosječnih tinejdžera. U tom zaziranju, prepoznali smo osjećaje straha, nesigurnosti i sputanosti. 

Iz tog razloga, o uključivosti LGBTIQ osobama u školama razmišljamo kroz ideju dobrog mjesta koje ne proizvode one strahove i nelagode koji nisu integralan dio procesa učenja i osobnog rasta. Smatramo da marginalizacija LGBTIQ učenika_ica nipošto ne bi trebala biti dio tog procesa. 

Prepoznajemo tri međusobno povezana čimbenika koja školu čine dobrim mjestom: uključivost, pravičnost i pozitivno školsko ozračje. 

Uključivost 

LGBTIQ uključivost se ostvaruje kada škola sustavno i kolektivno stvara svakodnevnicu u kojem su sve seksualne orijentacije, rodni identiteti i rodni izrazi prepoznati i uvaženi. 

Škole prenose poruke o tome tko pripada i tko je prihvaćen u društvu, a tko ne. Nastava, pravila i protokoli te svakodnevni razgovori zajedno čine školsko ozračje u kojem učenici_ice socijalizacijom uče razumjeti svoje mjesto u društvu. 

Školska socijalizacija koja učenicima_icama prenosi poruke da nisu prihvaćeni sputava ih da budu slobodni, kreativni i solidarni članovi društva te da ostvare sretne i ispunjene živote kao mlade osobe. 

Isključujuće ozračje LGBTIQ učenike_ice podučava sramu, iskrivljenoj slici o samome sebi i internalizaciji vjerovanja da LGBTIQ osobe mogu pripadati društvu i zajednicama ali samo pod određenim uvjetima koji brišu prostor slobodnog izražavanja. 

Osjećaj uključenosti i pripadanja školskoj zajednici je izravno povezan i sa školskim uspjehom. 

Učenici koji se osjećaju neprihvaćeno i ulažu velike količine energije na skrivanje i korekciju svojih ponašanja i vrijednosti kako bi se uklopili, postepeno se često udaljavaju od škole kao kolektiva i same želje za dobrim školskim rezultatima. 

Uključivost se može promatrati kao kontinuum od simboličkih činova do samih organizacijskih intervencija. Raspodjela odgovornosti i zadaća bi trebala uključivati što više članova_ica školskog kolektiva, a i sami učenici_ice bi trebali izravno sudjelovati u procesu. 

Pravičnost 

Da bi škola postala dobro mjesto za sve, ideja pravičnosti je jedna od ključnih stepenica. 

Pravičnost ne znači da sve učenike_ice tretiramo jednako, nego da svima osiguramo jednake prilike. To zahtijeva: a) razumijevanje da učenici_ice ne dolaze u školi s istim početnim pozicijama te  b) poželjno je njegovanje individualnog pristupa kad god je to moguće. 

Zašto pravičnost, a ne jednakost? 

Jednakost često podrazumijeva “poravnavanje” učenika_ica: isti pristup, pravila i očekivanja. Dok je takav pristup u brojnim obrazovnim situacijama poželjan (primjerice, vrednovanje znanja i učenja), u vidu prepoznavanje društvenih različitosti zanemaruje razlike među učenicima_icima.  

Pravična škola prepoznaje te razlike te zajedno sa svojim djelatnicima_icama i učenicima_icama razvija načine kako na njih odgovoriti. 

Primjerice, to mogu biti: 

– protokoli suzbijanja i odgovaranja na diskriminaciju 

– uključivanje pozitivnih i raznolikih prikaza LGBTIQ ideniteta u nastavni kurikulum 

– stvaranje manje formalnih prostora u kojima se LGBTIQ identiteti ne moraju skrivati 

Pravičnost je izravno isprepletena s perspektivom intersekcionalnosti. Intersekcionalnost naglašava činjenicu da se nejednakosti ne događaju uvijek izolirano, a pravične škole razumiju da školsko iskustvo učenika_ice može oblikovati više nejednakosti istovremeno

LGBTIQ učenik_ica može istovremeno dolaziti iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa, biti pripadnik_ca etničke manjine, nositi se s poteškoćama u učenju ili živjeti u ruralnom području i putovati u školu. Upravo se u hrvatskom kontekstu pokazalo da upravo LGBTIQ učenici_ice iz ruralnih sredina imaju najviše poteškoća u srednjoškolskom obrazovanju. 

O različitostima koje su prisutne u obrazovanju i koje utječu na različitost početnih pozicija i pristupa obrazovanju se može razmišljati i kroz društvene i obiteljske okolnosti odnosno individualne karakteristike. Primjerice, kako ih dijeli Institut za razvoj obrazovanja u sklopu svoje mreže Cjeloživotno učenje za sve

Društvene i obiteljske okolnosti 

– niži socioekonomski status i siromaštvo, mjesto stanovanja (ruralna, udaljena i izolirana područja), pripadnost etničkoj, jezičnoj i/ili vjerskoj manjini, izbjeglice, migranti i tražitelji azila, bivši korisnici alternativne skrbi, izazovne obiteljske okolnosti poput jednoroditeljskih obitelji, konfliktnih obiteljskih odnosa, devijantno ponašanje roditeljima, zlostavljanje ili zanemarivanje u obitelji, izloženost izvanrednim okolnostima poput prirodnih katastrofa, ratova, pandemija i sl., traumatska iskustva (npr. smrt roditelja)

Individualne karakteristike

– rod (koji može rezultirati nejednakim ishodima zbog stereotipnih rodnih uloga), razvojne teškoće i invaliditet (npr. oštećenja osjetila, intelektualne teškoće, motorički poremećaji, autizam), problemi u ponašanju i/ili mentalnom zdravlju, specifične teškoće u učenju (npr. disleksija, disgrafija, ADHD), kronične bolesti, darovitost, LGBTIQ+ identiteti 

U kontekstu NIŠTA ISPOD KLUPE, pravičnost je poziv da škole ne zanemaruju razlike, nego da aktivno oblikuju okruženje u kojem LGBTIQ učenici_ice mogu učiti, razvijati se i graditi osjećaj pripadnosti bez da osjećaju potrebu da se moraju skrivati. 

Školsko ozračje 

Školsko ozračje se može opisati kao svakodnevna atmosfera u kojoj učenici_ice posredno i neposredno kroz socijalizaciju uče koje su društvene grupe prihvatljivije od drugih te uče osvijestiti svoju poziciju i pripadanje nekoj od tih grupa. 

Ozračje se oblikuje kroz veće događaje i školske rutine ali i kroz sitne interakcije, komentare na satu, reakcije na šale, način na koji se govori o obiteljima, rodnim ulogama i različitostima. 

U tom smislu, školsko ozračje je pokazatelj koliko su uključivost i pravičnost doista ugrađene u praksu škole. 

Školsko ozračje može biti važan čimbenik kod nasilja u školi. 

Naime, eskalacije međuvršnjačkog nasilja koje su motivirane neprihvaćanjem LGBTIQ identiteta ne događaju se iznenadno. U školskom ozračju u kojem se izrazi diskriminacije toleriraju, postupno se učenicima_icama signalizira da i nasilno ponašanje može proći bez većih sankcija. 

Zajedničko usuglašavanje oko prepoznavanja i tretiranja diskriminacije i marginalizacije može preventivno djelovati i spriječiti eskalacije koje ozbiljno narušavaju učeničke odnose i njihovu emocionalnu dobrobit. 

To podrazumijeva da škola ne reagira ad hoc, nego da razvije zajedničko razumijevanje oko toga što se smatra neprihvatljivim ponašanjem i kako se prema takvom ponašanju treba postaviti. Takav dogovor nužno zahtijeva i dogovor oko zajedničkih vrijednosti škole

Ovakvi dogovori ne štite samo LGBTIQ učenike_ice, nego postavljaju standarde sigurnosti i poštovanja za sve koje potencijalno mogu biti marginalizirani u školskoj svakodnevici. 

Pozitivna vidljivost i tretman LGBTIQ učenika_ica trebali bi se ostvarivati uzimajući u obzir i stupanj emocionalne zrelosti drugih učenika_ica. 

Inzistiranje na uključivosti isključivo kroz kazne i disciplinske postupke bez podučavanja i otvorenog razgovora nije dugoročno rješenje. Ako se sankcije ne prate objašnjenjem, razgovorom i razvojem kritičkog mišljenja, školsko ozračje može ostati formalno “uređeno”, ali i dalje emocionalno hladno ili napeto.

S druge strane, uključivost koja se gradi zajedno s učenicima_icama stvara ozračje povjerenja, pripadanja i solidarnosti. 

Školsko ozračje i queer joy 

Važno je napomenuti da u pozitivnom školskom ozračju za LGBTIQ učenike_ice ne bi trebala dominirati zatvorena slika LGBTIQ osoba isključivo kao žrtava društvene nepravde. 

Tu logiku često naglašavamo ovdje i ona jest važna u poticanju školskih djelatnika_ica i drugih obrazovnih aktera_ica koji kreiraju obrazovne politike na angažman. 

Ona je važna i kao kurikulumska tema kako bi učenici_ice razumjeli kako se radi o obliku društvene nejednakosti koja je sustavna i povijesno oblikovana. 

Međutim, školsko ozračje koje “zatvara” LGBTIQ osobe u identitet žrtve i iskustvo patnje dugoročno ne ostavlja prostor za raznolikost LGBTIQ iskustava. 

Kod mladih LGBTIQ osoba, sve češće prepoznajemo potrebu da svakodnevni prostori, uključujući i škole, stvaraju mjesto za queer joy odnosno radost koja proizlazi iz osjećaja pripadanja, ponosa, slobode i dostojanstva življenja LGBTIQ identiteta. 

Školski sam djelatnik/ica i pripadam LGBTIQ zajednici