– Na nacionalnoj razini, istraživanje je pokazalo da je 77% LGBTIQ učenika_ica u srednjim školama bilo izloženo homofobnim i transfobnim komentarima od strane drugih učenika_ica, a njih 20% je to doživjelo od strane nastavnog i drugog školskog osoblja
– Istraživanje potreba LGBTIQ mladih u Splitu je pokazalo:
– LGBTIQ učenici_ice podršku često prvo traže u školama, ali su škole istovremeno i druga najčešća mjesta na kojem problemi za njih nastaju
– samo 30% LGBTIQ učenika_ica je prijateljima u školi otvoreno izrazilo svoj identitet, a više od 40% ih smatra da su škole najnesigurnije institucije za LGBTIQ mlade
– LGBTIQ mladi srednjoškolske dobi u jednakoj mjeri doživljavaju diskriminaciju u školi (uključujući i diskriminaciju od strane djelatnika_ica) kao i u komercijalnim i uslužnim prostorima
– Oko polovice LGBTIQ mladih srednjoškolske dobi ne može računati na podršku ni u školi ni u obitelji
– Isključujuće prakse u školama narušavaju mentalno zdravlje LGBTIQ učenika_ica. U aktualnom sustavu intervencija u obrazovanju i među mladima, tretiranje mentalnog zdravlja se razvija kao univerzalno rješenje, no potrebno je razlučiti intervencije koje se bave uzrocima od onih koje se bave posljedicama. LGBTIQ učenici_ice se u većini slučajeva prepoznaju tek onda kada pokazuju narušeno mentalno zdravlje, a time se izbjegava suočavanje s uzrocima problema i dodatno se potiče artikulacija LGBTIQ identiteta kroz medicinske perspektive, iako se ne radi o identitetima koji na ijedan način predstavljaju medicinske probleme. Upravo se tako očituje sustavna marginalizacija i neprihvaćanje.
– Sve više jača društveno uvjerenje kako je problem LGBTIQ diskriminacije i marginalizacije među mladima “riješen”, jer nove generacije više nemaju problem s ne-normativnim identitetima. No istraživanja to ne potkrepljuju. Primjerice, jedna trećina učenika smatra da je homoseksualnost “bolest”, a oko polovice ih smatra da homoseksualci ne bi trebali javno istupati.
– U Hrvatskoj još nije razvijen jedinstven i sveobuhvatan plan suzbijanja diskriminacije i osiguravanja uključivih škola te se LGBTQ učenici_ice fragmentirano i neadekvatno adresira kroz druge zakone i planove
– Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima ne osvrće se na specifičnost nasilja uvjetovanog LGBTIQ identitetima te je prepušteno školama da same i dobrovoljno donose svoje protokole koji također najčešće ne problematiziraju LGBTIQ nasilje
– Sve su češći pokušaji lokalnih političkih stranaka i grupa da se školski kurikulumi oblikuju na način da se LGBTQ teme i životi u potpunosti izbrišu
– Kurikulum međupredmetnih tema koji uključuje i građanski odgoj i obrazovanje je ostao u “zraku”, bez dodjeljivanja odgovornosti i izvještavanja o provedbi, a istraživanje je pokazalo da kurikulum neadekvatno obuhvaća LGBTIQ sadržaje
– Nijedna škola u Splitu ne provodi Građanski odgoj i obrazovanje kao zasebni izborni predmet
– Odgovornost za LGBTIQ mlade se implicitno i eksplicitno prebacuje na udruge civilnog društva bez adekvatne potpore i suradnje da se eliminiraju društveni mehanizmi isključivanja, pa tako i oni u obrazovanju
– Poteškoće s kojima se LGBTIQ učenici_ice susreću u školama mogu biti izrazito kompleksne i traže stručne i informirane postupke. Bez sustavnih rješenja i uz pravičnu raspodjelu odgovornosti, podrška učenicima najčešće pada na kapacitete već preopterećenih pojedinaca, što dugoročno nije održivo niti pravedno.